Socijalna izolacija u pandemiji ili zaštitna sekvestracija je prinudno izdvajanje iz socijalne sredine i prekid kontakta sa drugim ljudima, kojoj pribegavaju pojedine zdravstvene vlasti kako bi zaustavile dalje širenje pandemiju zarazne bolesti i spasile živote zdravstveno ugroženih grupa (starije osobe i hronične bolesnike). Jasno je da je socijalna izolacija možda najefikasnija način da ljudi koji nisu zaraženi izbegnu da dobiju bolest. Ali izolacija ima i svoja neželjena dejstva jer dovodi do velikih promena u načinu života, poslovanju poduzeća, školovanju, zdravstvenoj zaštiti, učešću u javnim događanjima i društvenim interakcijama, koje pojedinci izuzetno teško podnose, što su pokazali i eksperimenti socijalnih psihologa.
Usamljenost i depresija mogu postati pravi problem ako za vreme socijalne izolacije ne komunicirate sa drugima, što zahteva od svakog pojedinca da vodi brigu o mentalnom zdravlju. To se može izbeći redovnim druženjem unutar porodice, druženjem sa kućnim ljubimcima, ili održavanjem nekih društveni kontakt s drugima. Razgovarajte sa prijateljima i rodbinom telefonom, čitajte knjige tokom dana ili realizujte videopozive kako se ne biste previše izolovali.